(1) Djeca i roditelji imaju pravo biti informirani na način prilagođen njihovim godinama i razumijevanju.
Informacije za djecu trebaju:
• se temeljiti na dobi i razumijevanju i uzimati u obzir nivo razvoja pojedinog djeteta;
• razumijevati dječju situaciju;
• poštivati njegovu sposobnost razumijevanja informacija i izražavanja svog mišljenja;
• ohrabrivati pitanjima, odgovarati na postavljena pitanja i tješiti djecu kad ona izražavaju zabrinutost ili strah;
• uključivati pravilno pripremljene verbalne, audiovizualne i pisane informacije, potkrijepljene modelima, igrama ili drugim medijskim prezentacijama;
• se uvijek kada je to izvodivo davati u prisutnosti roditelja.
Informacije za roditelje trebaju:
• biti jasne i razumljive;
• uzeti u obzir sadašnju situaciju roditelja posebno njihove osjećaje straha, tuge, krivnje, napetosti ili stresa vezanih uz stanje njihova djeteta;
• ohrabrivati pitanjima;
• zadovoljiti potrebu za informacijama upućivanjem roditelja na izvore dodatnih informacija i grupe potpore;
• dopustiti roditeljima neometan pristup svim pisanim ili slikovnim dokumentima vezanim za bolest njihova djeteta;
• biti upućene direkno roditeljima, a dijete ili njegova braća i sestre ne smiju služiti kao prenositelj (prevoditelj) informacija.
Informacije koje udovoljavaju kako djetetovim tako i roditeljskim potrebama trebaju:
• važiti od prijema pacijenta u bolnicu, pa sve do otpuštanja;
• uključivati informaciju koja se odnosi na njegu nakon otpuštanja;
• se davati u mirnom, sigurnom i privatnom okruženju bez pritiska vremena;
• biti pružene od strane iskusnog osoblja koje je kompetentno za davanje informacija na način da iste mogu bit odmah razumljive;
• se ponavaljati onoliko puta koliko je potrebno da se postigne razumijevanje;
• biti provjerene od strane osoblja da bi se osiguralo da pružena informacija bude pravilno shvaćena od strane djeteta i roditelja.
Djeca imaju pravo izraziti svoje mišljenje, te pod uvjetom da oni imaju dovoljne sposobnosti razumijevanja materije, mogu zabraniti roditeljima pristup informacijama o njihovoj bolesti. U tom slučaju se od osoblja zahtijeva da s krajnjom brigom procijene situaciju. Djetetu će se pružiti zaštita, savjetovanje i podrška. Ali bolničko osoblje treba osigurati da i roditelji koji možda trebaju psihološku i socijalnu pomoć dobiju potrebno savjetovanje i podršku.
(2) Potrebno je poduzeti određene korake da bi se smanjio fizički i emocionalni stres.
Da bi se smanjio fizički i emocionalni stres i bol koji djeca doživljavaju, potrebno je poduzeti preventivne mjere, koje trebaju:
• biti prilagođene individualnim potrebama djeteta;
• pružiti informacije i programe da pripreme djecu i roditelje na boravak u bolnici, bilo da je planiran ili hitan;
• pružiti informacije o pripremi prije planiranih zahvata;
• poticati stalan kontakt s roditeljima, braćom i sestrama, prijateljima;
• nuditi igre i aktivnosti pogodne za dob djeteta i razvoj;
• osigurati efikasno suvremeno kontroliranje boli da bi se izbjegla ili smanjila bol prouzročena medicinskim tretmanom, bilo tijekom pretraga, zahvata ili prije- ili postoperativno;
• dati dovoljno duge periode odmora između tretmana;
• pomagati roditeljima čija djeca primaju palijativnu njegu;
• izbjeći osjećaje izoliranosti i bespomoćnosti;
• pokušati izbjeći ili smanjiti situacije i aktivnosti koje dijete opisuje stresnima;
• prepoznati strah ili zabrinutost kod djeteta bilo da ih ono eksplicitno izražava ili ne i djelovati na njih;
• biti svjestan činjenice da dijete može doživjeti izolaciju kao i stanje drugih pacijenata u sobi stresnim i poduzeti prikladne radnje;
• istaknuti postojanje mirnih i prikladno opremljenih prostorija i na taj način dozvoliti djeci i roditeljima mogućnost povlačenja;
• izbjegavati strogost.
Da bi se smanjio neizbježan fizički i emocionalni stres, bol i patnja djeci i roditeljima treba ponuditi:
• načine nošenja s bolnim situacijama ili aktivnostima koje se doživljavaju kao negativne;
• podršku roditeljima kao i mjere koje osiguravaju njihovu zaštitu od prevelikog napora dok njeguju svoje dijete;
• kontakt sa socijalnom službom, psiholozima;
• kontakt ukoliko ga zatraže s vjerskim predstavnicima, grupama za samopomoć, grupama za pomoć pacijentima i roditeljima i kulturnim grupama.
